17.ožujka - 27.ožujka

Ukazati na bogatstvo tradicije koju baštinimo i pokazati zašto se europska kultura u svojoj najdubljoj matrici može nazvati kršćanskom te uputiti na djela i osobe bez kojih je ona nezamisliva.

... o Danima kršćanske kulture

Pavao Mašićčembalist i orguljaš

Pavao Mašić
Pavao Mašić (Šibenik, 1980.), dobitnik nagrade Grand Prix Bach i nagrade publike na Bachovom orguljaškom natjecanju u Lausanni (2006.), razvija uspješnu karijeru koncertnog orguljaša i čembalista. Raznovrsni interesi njegovog umjetničkog djelovanja obuhvaćaju repertoar baroka i romantizma koji, u kombinaciji s temeljitim istraživačkim radom, kao i konstantnom potragom za što izražajnijim interpretacijama, rezultiraju upečatljivim, virtuoznim i vrlo cijenjenim nastupima.

Od 1999. glavni je orguljaš crkve sv. Marka na Gornjem gradu u Zagrebu gdje nastavlja bogatu tradiciju sviranja orgulja koja se u toj povijesnoj crkvi kontinuirano bilježi još od 1359. g. Usporedno djeluje i kao izvanredni profesor na Muzičkoj akademiji u Zagrebu gdje razvija široku pedagošku djelatnost i odgaja nove generacije čembalista i orguljaša. U njegovom bogatom i raznovrsnom repertoaru posebno mjesto zauzimaju djela J. S. Bacha, te francuskih i hrvatskih skladatelja, koja osim u okviru solističkih i komornih recitala s jednakim uspjehom izvodi i praizvodi kao solist uz vodeće hrvatske ansamble i orkestre poput Zagrebačkih solista, Zagrebačke filharmonije, Simfonijskog orkestra HRT-a, Hrvatskog baroknog ansambla, kao i one inozemne: ansambl La Risonanza (dir. Fabio Bonizzoni), Orkestar Visoke škole za glazbu u Lausanni i Orkestar stipendista Berlinske filharmonije Herbert von Karajan.

Na Muzičkoj akademiji u Zagrebu diplomirao je studije čembala, orgulja i glazbenoteoretskih disciplina, a s najvišim ocjenama završio je potom poslijediplomske studije: orgulje u razredu Kei Koito na Visokoj školi za glazbu u Lausanni i čembalo u razredu dr. Roberta Hilla i Michaela Behringera pri Visokoj školi za glazbu u Freiburgu im Br. Dodatne umjetničke impulse dobiva radom s istaknutim umjetnicima kao što su Bob van Asperen, Ton Koopman, Laurence Cummings, Anđelko Klobučar, Daniel Roth, Luigi F. Tagliavini, Christoph Bossert, a od 2008.-2013. kontinuirano se usavršava kod najistaknutijih čembalista današnjice kao što su Pierre Hantaї, Christophe Rousset i Skip Sempé. U listopadu 2013. g. kao stipendist Francuske Akademije u Rimu odlazi na studijski boravak posvećen interpretaciji francuske glazbe za čembalo u Vili Medici, u kojoj se još od 1803. g. najistaknutiji francuski umjetnici – dobitnici čuvene Rimske Nagrade – intenzivno posvećuju umjetničkom radu.

Kvaliteta njegova umjetničkog djelovanja prepoznata je s više od 20 važnih inozemnih i domaćih nagrada među kojima se izdvajaju Grand Prix Bach de Lausanne (Švicarska, 2006.), Andrea Antico da Montona (Hrvatska, 2006.), te Nagrada Ivo Vuljević za najuspješnijeg hrvatskog mladog glazbenika u 2006.g. Godine 2009. bio je laureat na 1. Concurso internacional CAI de Organo (Zaragoza), dok su osobito uspješnu 2010. ovjenčale sve tri nagrade koje istaknutim umjetnicima dodjeljuju Varaždinske barokne večeri: Nagrada Ivan Lukačić, Nagrada Jurica Murai, te Vjesnikova nagrada Kantor za najbolju interpretaciju skladbi J. S. Bacha. Također valja spomenuti i visoki plasman na 50. međunarodnom orguljaškom natjecanju u Saint Albansu (UK), gdje sudjeluje kao prvi hrvatski kandidat u 50 godina tog istaknutog svjetskog natjecanja. Njegov prvi solistički album u izdanju Croatie Records pod nazivom 1685. posvećen djelima za čembalo J. S. Bacha, G. F. Handela i D. Scarlattija nagrađen je s dvije diskografske nagrade Porin, te je proglašen najboljim albumom klasične glazbe u 2012. g. Albumi koji slijede također su odlično prihvaćeni podjednako od strane publike i struke: u 2013. objavljen je Porinom nagrađen album orguljskih skladbi J. S. Bacha pod nazivom 100% BACH ostvaren zajedno s orguljašem Antom Knešaurekom, dok je koncem 2014. objavljen dvostruki album Skladbi za orgulje Anđelka Klobučara koji osvaja čak četiri Porina u nizu kategorija klasične glazbe.

Zajedno s orguljašem Antom Knešaurekom izveo je integralni orguljski opus J. S. Bacha u okviru opsežnog koncertnog ciklusa od 17 recitala (2010-2012), te je za taj jedinstveni pothvat u hrvatskim okvirima primio dvije istaknute nagrade: Nagradu Milka Trnina i Nagradu Grada Zagreba. Zajedničku koncertnu aktivnost ova dvojica orguljaša nastavili su i u 2013.g. integralnim izvedbama orguljskih opusa D. Buxtehudea i C. Francka. Među nizom uspješnih projekata valja istaknuti i autorski projekt L'Amour tendre, l'Amour cruel (Ljubav nježna, ljubav okrutna) ostvaren s Hrvatskim baroknim ansamblom za koji je u 2014. g. Mašić osvojio nagradu Orlando Dubrovačkih ljetnih igara i HRT. Od siječnja 2015. g. stalni je član Zagrebačkih solista.