1.travnja - 11.travnja

Ukazati na bogatstvo tradicije koju baštinimo i pokazati zašto se europska kultura u svojoj najdubljoj matrici može nazvati kršćanskom te uputiti na djela i osobe bez kojih je ona nezamisliva.

... o Danima kršćanske kulture

Siniša Vukovićglazbenik, kritičar i publicist

Siniša Vuković
Siniša Vuković (Cambridge, 1. XI. 1973.) pjesnik, skladatelj, dirigent, kritičar i publicist. Osnovnu školu završio je u Selcima, srednju u Bolu i Splitu, a hrvatski jezik s književnošću i talijanski jezik s književnošću studirao je na Filozofskom fakultetu u Splitu. Mjesec dana proveo je na studijskom putovanju i stipendiji u Italiji (kolovoz 2002.). Aktivno je pohađao kurs dirigiranja u klasi maestra Mladena Tarbuka (Makarska, 1998.). Objavio je više stotina stručnih članaka i kritika, te dijalektoloških studija s područja čakavštine. Melografirao je i obradio mnoge svjetovne i sakralne pučke napjeve s područja Dalmacije, a autor je više aranžmana za puhački orkestar i skladbi za mješoviti zbor i mušku klapu. Revitalizirao je župski mješoviti pjevački zbor Krista Kralja u Selcima (1996.) s kojim je snimio kompletno glagoljaško pjevanje mjesta, predstavivši ga na trostrukom nosaču zvuka Ispovid'te se (2008.). Bio je dirigentom mješovitog zbora Marjan iz Splita, te komornog muškog zbora Chorus Spalatensis, a vodio je klape Arja (Vranjic), Solin (Solin), Brodosplit (Split), Kamen (Kamen), Lesina (Jelsa), Mrduja (Milna), Serpentina (Split). Više godina bio je voditeljem Pivača Salone i Pučkih crkvenih pivača župe svetog Mihovila na Kamenu, s kojima je gostovao u Poljskoj i Italiji, te osvojio srebrnu plaketu na međunarodnom natjecanju koralnog pjevanja u Veroni (2001.). S klapom Mrduja snimio je nosač zvuka Duše naše kartolina (2008.).
Objavio je više knjiga s područja znanosti i umjetnosti. Pet zbirki poezije: Diladur (2001.), Kartulina sa škoja (2002.), Lumin pril tabernakulon (2003.), Kvoška i piplići (2006.) i Petrada (2007.); dvije knjige književnih kritika: Uzimanje mjere (2003.) i Kušnja pamćenja (2006.); knjigu glazbenih kritika: Triptih za Verdija (2002.); tri muzikološke monografije: Zbor pučkih crkvenih pjevača Podstrane (2002.), Pivači Salone (2002.), Hrvatsko katoličko društvo Postrana (2008.). Objavio je Ričnik selaškega govora (2001.) s više od 10 500 natuknica i Verši na Selcih (2005.), kolektivne izabrane pjesme selačkih pjesnika. Uredio je i za tisak priredio više zbirki čakavskih pjesama drugih autora. Zastupljen je u više zbornika, te antologiji Milorada Stojevića Čakavsko pjesništvo XX. stoljeća (2007.). Član je Društva hrvatskih književnika i Hrvatskog društva skladatelja.